Primarne metode su tig (volfram inertni plin) i mig (metalni inertni plin) zavarivanje. TIG nudi preciznu kontrolu za tanke listove i kritične zglobove, dok je MIG brži za deblje dijelove ili velike projekte. Obje metode koriste oklop inertnog plina (argon\/helij) za sprečavanje oksidacije, osiguravajući snažne zavare otporne na koroziju neophodne za morsko okruženje.
Aluminij tvori oksidni sloj koji se topi na višoj temperaturi od baznog metala, riskirajući nepotpunu fuziju. Prethodno čišćenje otapala ili četkica od nehrđajućeg čelika uklanja okside, ulja i onečišćenja, osiguravajući pravilno prodiranje u zavarivanje i smanjenje oštećenja poput poroznosti ili pucanja.
5083 Alloy (bogat magnezijem) vrlo je zavariva i otporan na koroziju, idealan za trupe. 6061 legura (magnezij-silicon) je jači, ali sklon vrućem pucanju; Za ublažavanje rizika od 4043 ili 5356 zahtijeva precizno upravljanje toplinom i punilama poput 4043 ili 5356. Odgovarajući materijal za punjenje s legurom ključno je za izdržljivost.
Debeli presjeci (npr. Preko 6 mm) rizikuju nepotpuni prodor i izobličenje zbog visoke toplinske vodljivosti aluminija. Rješenja uključuju:
Predgrijavanje (150–250 stupnjeva) za smanjenje toplinskog šoka.
Višenamjenski zavarivanje s kontroliranim unosom topline.
Korištenje impulsnog MIG\/TIG za upravljanje raspodjelom topline.
Ključne prakse uključuju:
Poslije čišćenja za uklanjanje ostataka šljake i oksida.
Primjena premaza otpornih na koroziju (npr. Primeri bogate cinkom, anodiranje).
Korištenje kompatibilnih legura punila za izbjegavanje galvanske korozije.
Osiguravanje punog prodora za uklanjanje pukotina gdje se vlaga može akumulirati.
